Cloé Calame: „Šta se dešava sa ženama koje prežive?“

Nizamu Hećimović (37) pretukao je, a potom i ubio njezin bivši partner upotrebom vatrenog oružja, u petak 11. augusta 2023. u Gradačcu, Bosni i Hercegovini.

Priča ispričana ovako, nije izazvala buru. Prema podacima UN-a, smrtni slučajevi žene pripadaju privatnoj sferi. Međutim, specifičnost ovog slučaja je da je ubica svoj čin odlučio uživo prenositi. na svom Instagram profilu „Vidjećete na šta liči pravo ubistvo“, rekao je tijekom prijenosa uživo. Nizama Hećimović i ostali ljudi koje je tog dana odlučio ubiti ubijeni su uživo pred očima hiljadu ljudi, svjedocima preko ekrana.

Tri dana kasnije, scena je postavljena na ulice. Počeli su protesti u najvećim gradovima zemlje: Sarajevo, Banja Luka, Tuzla.. Bijes je konačno postao javan i stalan, sa pokretom tipa #MeToo (Nisam Tražila) koji je počeo u BiH 2021. Bila sam  s druge strane ekrana kada je Katarina ispričala Izabeli i meni priču o tom feminicidu tijekom našeg prvog sastanka. Jedna Srpkinja, jedna Hrvatica, a ja Francuskinja: na tisuće kilometara daleko, sve smo znale ovakve priče. Specifičnost Balkana, jeste njena omladina u pokretu, čiji se glasovi još uvijek jedva čuju.

Kako bih  bolje shvatila situaciju, jednu večer sam prelistavala članke iz različitih izvora. Izučavam o nasilju nad ženama tamo, a uviđam da se mehanizmi ne razlikuju od onih ovdje. Čitanje nije lako: na engleskom, na francuskom, suze i užasi. Priče o ženama koje su umrle, uništenim porodicama, djecom, siročadi. Šta se dešava sa ženama koje prežive? 

Nije bilo priče, nije bilo članka koji bi to ispričao. Htjele smo to učiniti i smatrale smo  važnim fokusirati se na ekonomsku dimenziju priče. Kako se snalaze odrasle žene, koje više nemaju kuću, posao? „Cijena slobode“: mogu li je platiti i ako mogu, kako? Razmišljanje se činilo jednostavnim, ali smo imali osjećaj da želimo prikazati nevidljivo. Malo ljudi spontano povezuje nasilje i novac. 300 maraka koje nestanu, to je diskretnije od uništenog lica.

Ne bismo uspjele da Tea Rebac, psihologinja iz skloništa Žena BiH u Mostaru, nije pristala da razgovara s nama. Vrata skloništa ne bi nam bila otvorena. Bez Teinog posredovanja glasovi bi zauvijek ostali zatočeni na tom tajnom mjestu.  Kao da je još uvijek bilo prerano, kao da je bila potrebna tu posrednica između njih i nas. No,  imam nadu da će jednog dana sramota promijeniti lice. Nadam se da će ove žene, jednom, ponovno izgrađene i nezavisne, shvatiti važnost svojih priča i snage koja leži u njihovim glasovima.