Sara Ričko: „Možemo biti složni“

Htjela bih toliko toga napisati o ovom projektu, ali ukratko ću navesti ono najključnije. Moj tim i ja, dakle, Laura, Tijana i ja, nismo uspjele pronaći ljude koje bi mogle pitati za intervju prije dolaska u Mostar kako je bilo dosta zahtjevno tražiti ljude iz druge države i pošto se radi o temi koja je vrlo osobna i koja zahtjeva razgovor u četiri oka, kao i jer se radi o subjektivnim stvarima kroz koje svatko prolazi na drugačiji način. Naša tema je da opišemo kako ljubav može funkcionirati u jednoj državi s različitim religijama i etničkim podrijetlima, kao i probleme kroz koje su parovi morali prolaziti i kroz koje i dan danas prolaze jer se u većini slučajeva radi o problemima za vrijeme i nakon rata koji se dogodio na tim područjima 90-tih godina. 

Prvo, pričati o takvoj temi u Mostaru je teško jer se ljudi, nažalost, nose s traumama i imaju teške posljedice. U trenutku kada smo uspjele pronaći nekoga tko je stvarno bio voljan pomoći nam i otvoreno pričati o svojim iskustvima, bilo je isto tako teško, ali i prekrasno vidjeti takve emocije, kao i da su nam svi pričali iz srca. Naš cilj zapravo je prenijeti jednu optimističnu i pozitivnu poruku – da će se jednoga dana moći preći preko strašnih stvari koje su se dogodile, ali za to čovjek mora imati veliko srce, moral, razumijevanje i oprost u sebi. Nadam se da će ova reportaža ljudima otvoriti oči, da će moći razmisliti i shvatiti da zapravo sve oko nas i svi oko nas možemo biti jednaki, možemo se voljeti i možemo biti složni. To je poanta svega, poanta ljubavi, što je najbitnije za sve nas – jer tko bi mi zapravo bili bez ljubavi i razumijevanja? Konstantno krivljenje drugoga, bez da prvo pogledamo sebe, a zapravo smo svi mi ljudi koji traže nekoga i koji traže ljubav. Nije bitno tko je osoba koju voliš, koje je osoba religije ili nacionalnosti, nego ono neophodno je da se ljudi vole i poštuju te prihvaćaju sve te razlike kao nešto dobro iz čega možemo naučiti toliko prekrasnih stvari, a ne samo gledati na te razlike kao prepreke preko kojih nikada nećemo preći. 

Prva osoba koju smo intervjuirali je bila Esma, koja nam je dala jedan pozitivan pogled na budućnost u kojem je navela svoje osobno stajalište iz kojeg smo mogle zaključiti da su joj sve razlike nebitne i da društvo u kojem se ona i njezin partner nalaze je prihvatilo razlike između ljudi. Isti dan smo imali dogovoreni intervju s Ifetom, koja je bila u braku s Bobom koji je bio podrijetlom iz Srbije. Oni su isto su bili različite religije i etničkog podrijetla, ali njih takvo nešto nije spriječilo da ispune svoj san i da stupe u brak, bez obzira na prepreke. Nisu odustajali jedan od drugoga ni za vrijeme rata, koje im je nažalost bilo jako traumatično iskustvo, ali to samo dokazuje kada je netko voljan boriti se za osobu koju voli, ništa ju ne može spriječiti. Idući dan smo išle na univerzitet FIT-a, gdje smo pronašle jako pristojnog dečka Adila, koji je bio voljan reći svoje mišljenje i iskustvo. On nam je objasnio kako njih roditelji uče da budu dobri jedni prema drugima i da poštuju jedni druge kako bi iduće generacije manje osjetile te posljedice rata, što nam ukazuje na isto tako optimističan pogled na cijelu situaciju. Neočekivano smo dobile priliku da dođemo u butik prekrasnog para Adnana i Dragice, koji su nam detaljno ispričali svoju priču. U srcu starog grada Mostara u njegovom butiku možemo vidjeti djela koja su napravljena iz srca i s namjerom da se svima nama prenesu poruke pomirenja i važnosti ljubavi. 

Boravak u Mostaru bilo mi je jedno prekrasno iskustvo koje je puno doprinijelo nekim osobnim nesigurnostima koje sam imala prije dolaska. Upoznala sam se s mnogim novim vještinama i suočila se preprekama, tako da mi je boravak bio vrlo pozitivan i sviđa mi je takav projekt gdje nas ima puno i gdje možemo svakodnevno učiti jedni od drugih te prihvatiti različita mišljenja, kao i činjenicu da nismo svi isti, ali da smo kada se možemo složiti jači i pametniji.