Marijan Jević: „Bolje upoznajmo ljepotu svoje zemlje i svoga naroda“

Atelje-radionica u Mostaru 20-29. aprila. Ekipa Jérémie, Dana i Marijan. Tema video reportaže „Njegovanje Šantićeve kulturne zaostavštine u Mostaru, prilike u savremenom društvu u pogledu Šantića i njegov značaj za Mostarce – 100 godina od smrti velikog pjesnika Alekse Šantića“.

Samom početku radionice prethodio je obiman pripremni rad koji se sastojao od prikupljanja podataka vezanih za našu temu (prije svega biografskih), analize djela Alekse Šantića, istraživanja internet podataka vezanih za našeg pjesnika, kao i od potrage za prevodima i naposljetku sa ugovaranjem sastanaka prije dolaska u Mostar. Sastanci koje smo organizovali prije dolaska u Mostar bili su nam od velike koristi jer smo na taj način mogli da ostvarimo prvi međusobni kontakt, kao i da kolegu iz Francuske bolje upoznamo sa aktuelnim stanjem u našoj zemlji i našem regionu, ali i da utvrdimo prve okvire našeg pristupa predviđenoj temi reportaže. Rad je bio obiman i priprema usmjerena ka što transparentnijem prikazu lika i djela Alekse Šantića u odnosu na današnje vrijeme.

U Mostar smo došli 19. aprila naveče, a prvih nekoliko dana, sve do ponedjeljka 22. aprila kada je i bio prvi izlazak na teren, je proteklo u pripremim aktivnostima, međukulturološkoj razmjeni, međusobnom upoznavanju između članova radionice, upoznavanju sa našim zadacima i ulogama, kao i utvrđivanju konačnog okvira našeg projekta, ličnih benefita koje bismo trebali ostvariti po završetku radionice, ali i sa ciljevima samog projekta. Bilo je potrebno kreirati pitanja za naše ispitanike i utvrditi tačne informacije do kojih želimo doći.

Nakon pripremnih aktivnosti prvi put smo izašli na teren u ponedjeljak 22. aprila u poslijepodnevnim časovima. Pretražili smo teren na kojem se nalaze najznačajnije tačke vezane za život našeg pjesnika i napravili prve kadrove Šantićevog spomenika, pravoslavnog groblja zajedno sa Šantićevim grobom, prve kadrove starog grada, poznatog Starog mosta, pejsaža, murala sa likom pjesnika, objekata od kulturološkog značaja vezanih za Mostar, njegovu multietničnost, kulturu i religijsku različitost. Nakon prvih kadrova snimljen je i prvi voxpop sa stanovnicima Mostara koji su recitovali Šantićeve stihove i govorili o njegovom značaju za Mostar.

Prvi tragovi posljedica rata su odmah bili vidljivi, pa i na samom Šantićevom spomeniku i grobu, kao i na grobovima njegove sestre i ostalih značajnih pripadnika srpske nacionalnosti koji su živjeli u Mostaru. Za nas je to predstavljalo izazov zbog kompleksnosti problema kojeg je trebalo predstaviti našem saradniku iz Francuske. 

Prilikom terenskog rada u periodu od 22-25. aprila naišli smo na brojne probleme. Neki od naših saradnika koji su ranije pristali na interviju, odsutali su, te smo morali da se prilagođavamo situaciji, da improvizujemo i tražimo stručnjake kompetentne za davanje informacija potrebnih za našu reportažu.

23. aprila odradili smo dva intervjua, jedan sa prof. dr Dijanom Hadžizukić, predavačicom na Fakultetu Humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, a drugi sa pjesnikom, profesorom Adnanom Žeticom. Pored intervijua, iskoristili smo prisustvo u kampusu Univerziteta kako bismo napravili još nekoliko kadrova samog Univerziteta. U poslijepodnevnim časovima već pristupamo transkripciji odrađenih intervjua kako bismo uštedjeli na vremenu. 

Sledeći dan, 24. april je obilježio rad na transkripciji i montaži prvih scena koje ćemo upotrijebiti za našu reportažu. Taj dan nije bilo intervjua. Javili su se određeni nesporazumi među članovima ekipe koje smo uspješno prevazišli i nastavili naš zajednički rad. U posljepodnevnim časovima snimljeno je još nekoliko scena grada.

Posljednji dan na terenu, 25. april. U ranim jutarnjim časovima izašli smo na teren. Zbog povoljne svjetlosti snimljeno je još nekoliko scena starog grada i mosta, a zatim smo krenuli prema pravoslavnom groblju gdje nas je dočekao naš sljedeći sagovornik, predsjednica srpskog kulturnog i prosvjetnog društva Prosvjeta, profesorica filozofije i novinarka Sanja Bjelica Šagovnović, da bismo nakon toga posjetili kuću Svetozara Ćorovića zahvaljujući gospodinu Ibrahimu Dizdaru iz Muzeja Hercegovine koji nam otkrio još zanimljivih o životu i djelu Alekse Šantića. Potom smo sreli najupečatljiviju ličnost Mostara, profesora u penziji, Avdu, koji prodaje ljekovito bilje i rakiju i koji nam je naizust recitovao na desetine Šantićevih stihova. Sljedeći korak – transkripcija.

Period od poslijepodnevnih časova 25. aprila do 28. aprila bio je više tehničke prirode, sastojao se iz uređivanja našeg materijala, prevodili smo riječi naših sagovornika, komentare novinara, pronalazili najbolja moguća rješenja za titlove, editovali video itd. Konačna verzija je bila spremna 28. aprila uveče kada smo i zvanično predstavili svoj rad u OKC Abrašević.

29. april, ujedno i poslednji dan naše radionice, proveli smo u posjeti Sarajeva. 

Cijela radionica je protekla veoma zanimljivo, a povrh svega donijela nam je mnogo različitih benefita. Prijateljstva koja smo ostvarili ostaju da traju. Jedinstveno iskustvo otkrivanja Mostara i Sarajeva pružilo je priliku i nama koji dolazimo iz Bosne da bolje upoznamo ljepotu svoje zemlje i svoga naroda. Znanje iz raznih sfera koje smo dobili ovim projektom pomoći će nam pri daljem radu, ali i inspirisati nas da i sami pokrećemo slične. 

Veliku zahvalnost dugujemo organizaciji Temeco koja učinila ovaj projekat mogućim, OKC Abrašević, Muzičkom centru Pavarotti, Francuskom Institutu u Mostaru, Muzeju Hercegovine i našim sagovornicima Dijani, Sanji, Adnanu, Ibrahimu i Avdi.