Za našu temu, najveći izazov bio je oživjeti je. 2024. godine obilježava se stota obljetnica smrti mostarskog pjesnika Alekse Šantića pa smo dobili priliku saznati više o njegovu životu, djelu i nasljeđu i o tome napraviti reportažu.
Kao odgovor na taj izazov, u reportažu smo odlučili uključiti dijelove u kojima Mostarke i Mostarci, koje smo nasumično intervjuirali, recitiraju Šantićeve pjesme.
Intervjuiranje prolaznika na ulici omogućilo nam je da saznamo koliko je taj pjesnik popularan u svom rodnom gradu.
Već smo snimili recitacije pjesama u različitim dijelovima Mostara kad smo saznali da postoji izvjesni „Avdo“, neslužbeni profesor Šantićevog djela, koji može njegove stihove recitirati napamet. Rekli su nam da jutrima radi na tržnici, prodaje bilje i rakiju. To da takva osoba postoji u ovom gradu zaintrigiralo nas je, a donekle nam je bilo i smiješno. No kako je napredovalo snimanje, druge su stvari postale važnije i nekako smo zaboravili na Avda, čovjeka koji recitira Šantićeve pjesme.
Kad je došao zadnji dan našeg terenskog rada, odlučili smo ranije ustati kako bismo snimili još nekoliko fotografija grada. Dok smo Marijan, zadužen za prevođenje, i ja šetali mostarskom tržnicom, na kojoj su prodavači još namještali svoje štandove, sjetio sam se Šantićeva recitatora. Pitali smo za „Avda“ i odveli su nas k njemu.
Iza desetaka boca rakije posloženih po štandu stajao je Avdo, sa svojih šezdesetak godina i svojim ponosnim brkom. Odmah je pristao sudjelovati u reportaži. Nakon što smo se nakratko vratili u hotel, gdje se ekspediciji pridružio još jedan prevoditelj, Irfan, ponovno smo se suseli s Avdom, koji je bio i više nego voljan recitirati pjesme ispred pravoslavne crkve u Mostaru.
Avdo je bez sumnje pobožan čovjek, što nam je kasnije i potvrdio kad je Marijanu rekao da, ako mu itko ukradne štand dok recitira pjesme za nas, bila bi to providnost na djelu i on tu ne bi mogao ništa. Divio sam se toj njegovoj životnoj filozofiji, za koju se činilo da obećava život bez puno brige, a onda mi je Irfan priznao da Avdo vjerojano ne bi baš tako lako ostavio svoj štand bez nadzora da ne poznaje ostale trgovce oko sebe koji mu ga paze.
Nakon izvanredne recitacije pjesama Alekse Šantića pred pravoslavnom crkvom, Avdo se vratio do svog štanda, koji je bio isti kako ga je i ostavio. Povjerio nam je i da Šantić nije umro od tuberkuloze, nego od sifilisa, i da to u Mostaru svi to znaju. Kao zahvalu, kupili smo bocu rakije od smokve, koja je specijalitet u Mostaru. U ruksaku rakija, na SD kartici puno materijala – sad smo spremni početi s montažom.