Prvotna ideja bila je saznati više o gospodarenju otpadom u Mostaru. Grad je baš usvojio plan zaštite okoliša i namjeravao rasporediti kante za kompost diljem grada. Nekoliko je članaka već napisano o toj temi, a oni su ukazali na to da zaista postoji problem sa sortiranjem i recikliranjem otpada. Grad je prožet sukobom dviju strana: u zapadnom dijelu većina stanovnika su Hrvati, dok na istoku većinski žive Bošnjaci. Sve do ove veljače, ta se podjela odnosila i na usluge prikupljanja otpada. Novi plan za zaštitu okoliša, ujedinjavanje javnih usluga, odlagalište (Uborak) koje se već nekoliko puta zapalilo… Imali smo sve uvjete za dobru priču!
U skladu sa savjetima Irfana i Catarine te nakon puno promišljanja, odlučeno je da će fokus biti na posljedicama lošeg gospodarenja otpadom na okoliš i ljude. Točnije, utjecaj na rijeku Neretvu, koja je vrlo važna za regiju i protječe kroz Mostar.
Za pisanje članka pobrinuli smo se da popričamo s ekolozima i osobama odgovornima za odlagalište otpada. Bilo je vrlo lako stupiti u kontakt s obje skupine. Prvog dana na terenu, zajedno s još jednom grupom s projekta, sastali smo se s gradonačelnikom. Sljedeća dva dana posjećivali smo odlagalište Uborak. Već pri prvom posjetu Catarina je počela fotografirati, ondje gdje je to bilo dopušteno. Spazili smo direktora odlagališta koji je odmah pristao na sastanak već idućeg dana: „Moram naglasiti da je to prvi put da pričam s novinarima jer nisam htio davati povoda konfliktima i svađama,“ povjerio nam se za vrijeme razgovora.
Tog smo se dana trebali sastati s aktivistom Omerom Hujdurom pred samim ulazom na odlagalište. To je dogovoreno prije nego što smo saznali da se aktivist i direktor međusobno ne podnose. Ako se susretnu, to bi ugrozilo naš sastanak s direktorom. Zato smo morali improvizirati i pronaći novo mjesto sastanka, i to usred našeg posjeta odlagalištu! Irfan je obavio nonšalantni telefonski razgovor s Omerom Hujdurom da ga obavijesti o promjeni.
Zatim smo otišli na vrh brda s kojeg se vidi stražnja strana odlagališta. E, tad nam je baš krenulo. Omer Hujdur kontaktirao je trenutačnog predsjednika ekološkog pokreta, Fuada Hujdura, koji je također pristao ponovno se sastati s nama. Uslijedili su vrlo neformalni razgovori, mogli smo pričati o čemu god želimo. Catarina je uspjela dugo razgovarati s osobom koja nije htjela da je se spomene u članku, ali koja nam je dala dodatne informacije. Zahvaljujući njoj, sada znamo da je tema vrlo opširna i da još dosta toga visi u zraku.
U tijeku izrade reportaže Irfan i Catarina morali su ulagati sve više truda i brzo se prilagođavati. Morali su naučiti koristiti tehničke izraze kako ne bi došlo do pogrešaka u prevođenju i nesporazuma. A morali su i voditi intervjue: izvlačiti se iz slijepih ulica i tražiti pojašnjenja, čak i kad su ta pitanja izazivala nelagodu ili se doticala izvora sklonih zastrašivanju: „Što gradska uprava misli o udrugama koje se bore protiv zatvaranja odlagališta Uborak? Znate li da je 2021. skupina novinara ustvrdila da procjedne vode koje stvara odlagalište zagađuju potok koji utječe u Neretvu“?
Teško je dočarati sve detalje. Dotakli smo se osjetljive teme. Prepoznali smo to u načinu na koji bi nas sugovornici dočekali, u biranim riječima, u tonu koji su upotrebljavali i njihovim pogledima, a često se osjetila i frustracija što o toj temi ne mogu pričati više.