Okoliš: mladi u BiH žele promjene

U Bosni i Hercegovini, problematika okoliša, a naročito zagađenja zraka i obrade industrijskog otpada , predstavlja važno pitanje na koje vlasti ne daju odgovore. Između nedjelovanja i pasivnog prihvaćanja donosilaca odluka i starijih generacija, mladi iz Banjaluke, sjedišta Republike Srpske, unose nadu, borbenost i inventivnost. No, suočeni sa alarmantnim klimatskim prilikama, mladi Banjalučani pozivaju na podršku i konkretne mjere političara i stanovništva.

Corentin Mirallés, Žana Ćetojević, Amina Ramić

Marko, dvadesetdvogodišnji mladić, nije ni bio rođen kada je napušten dio poslovnog područja grupe Incel, koje se nalazi u neposrednojn blizini njegove kuće. Iako je u doba komunizma bila vodeća fabrika za u hemijsku i energetsku industriju, danas u nju upiru prstom jer nije uklonila i reciklirala piralen.

“Imam pritisak u području grudnog koša i teško mi je disati.”

Marko, dvadesetdvogodišnji mladić

Ovo visoko otrovno ulje zabranjeno je 2010. godine Stockholmskom konvencijom koja je okupila 152 zemlje, koje su se obavezale na čišćenje zagađenih mjesta. Međutim, piralen koji se prvenstveno koristi za električne transformatore, je supstanca koju je veoma teško ukloniti, a najbliži centar za odlaganje nalazi se u Hrvatskoj. To je udaljenost koju bosanskohercegovačke vlasti nikad nisu htjele preći, ostavivši ulje da se izlijeva u zemlju i rijeke već 30 godina.

Napuštena tvornica Incel. (Izvor: Corentin Mirallés)

Ovo je tragedija za stanovništvo koje živi u blizini ovih starih tvornica. U svojoj porodici, Marko nije jedini koji pati od hroničnog bronhitisa. Njegov brat i on ne idu nigdje bez inhalatora: „Bronhitis se odlikuje astmatičnim napadimaˮ objašnjava on. „Imam pritisak u području grudnog koša i teško mi je disati.ˮ Iako utjecaj te supstance na zdravlje ljudi koji žive u blizini tih tvornica nikada nije službeno dokazan, neki stanovnici koji stanuju blizu slične tvornice u Sarajevu posjeduju ljekarske nalaze gdje doktori sumnjaju da su bolesti povezane sa toksičnim uljem.

Između starih automobila i grijanja na ugalj: zrak koji se ne može udisati

Centar za životnu sredinu u Banjaluci optužuje gradske vlasti da ne razjašnjavaju sumnje vezane za uzroke zagađenja, posebno što ozbiljno ne shvataju znanstvene studije provedene na zagađenim područjima. Stanovnici industrijskog područja Incel nisu jedini koje pogađaju problemi okoliša.

Marko, dvadesetdvogodišnji mladić, nije ni bio rođen kada je napušten dio poslovnog područja grupe Incel. (Izvor: Corentin Mirallés)

U Banjaluci, kao i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, osnovni problem okoliša je kvalitet zraka. Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, redovno se nalazi na prvom mjestu najzagađenijih gradova na svijetu: „Bosna i Hercegovina je poznata po korištenju uglja jako lošeg kvalitetaˮ, objašnjava Ivana Kulić, koordinatorica udruženja Centar za životnu sredinu. Ali od 2018. godine, suočeni sa povećanjem cijene drva, stanovnici nemaju drugog rješenja za grijanje i „njihovi uređaji su često zastarjeli i nemaju filtere za pročišćavanje zrakaˮ dodaje Saša Škorić, vizuelni koordinator u Centru za životnu sredinu.

Zastarjeli vozni park kojeg čine polovna vozila porijeklom uglavnom iz Njemačke i Francuske, i slab javni prevoz, koji se odvija samo u malom dijelu grada, zajedno sa grijanjem na ugalj, sve to proizvodi veliki koktel zagađenja sitnim česticama. “Zimi imamo zagađenje zraka, u proljeće i ljeto tu su polen i alergije, dakle jedino tokom jeseni sam zaista miran. Kada priroda spava, ja počinjem da se budim”, kaže Marko, koji bi želio da ima više zelenih površina. “Jedan od glavnih parkova u gradu je uništen i sad je na tom mjestu izgrađena velika zgrada. A šume iz okoline Banjaluke su uništene u svrhu grijanja i izgradnje novih cesta.” obavještavaju nas aktivisti Centra za životnu sredinu.

Crtež na zidu industrijske zone Incel. (Izvor: Corentin Mirallés)

Nedostatak svijesti o ekološkom pitanju

Kako bi podigli svijest stanovnika kada je riječ o ovoj problematici, Centar za životnu sredinu je razvio program na tri područja: prevoz, biološka raznolikost i klimatske promjene. Ivana, Saša i njihove kolege dijele i lijepe letke, organizuju proteste, pokreću peticije, te jednom mjesečno organizuju biciklijadu ispred jednog muzeja u Banjaluci zahtijevajući više biciklističkih staza, a manje automobila.

Međutim oni se žale na generalni nedostatak svijesti bosanskohercegovačkog stanovništva. Isto mišljenje imaju i Petar, Tatjana, Jelena i Vladan, studenti ekologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci: „Većina ljudi ima lične probleme koji su mnogo veći nego problem okoliša. Ne razumiju da ono što rade zagađuje Zemlju. Pojedini će baciti nešto daleko od njihovih kuća misleći da su se toga riješili, međutim, ne shvaćaju da će to kasnije imati negativan utjecaj na njihov život”.

Studenti ekologije. (Izvor: Corentin Mirallés)

Za Centar, nedostatak angažovanosti mladih je odraz njihove egzistencijalne nesigurnosti: ”Teško je pronaći motivirane mlade ljude jer većina njih napušta Bosnu i Hercegovinu kako bi pronašli posao negdje u Evropi.” Dakle, raditi besplatno kao volonter je često nezamislivo za njih: „Kako možeš biti spreman da se baviš problematikom okoliša, kada čak ne uspijevaš ni posao pronaći?”, pita uzrujana Milica Končar, koja je angažovana već godinu dana u Centru za životnu sredinu.

Odabirom da vrlo malo govore o alarmantnom stanju okoliša, državni mediji su jednako krivi jer nisu pomogli da se osude ovakvi postupci. Pokreti mladih koje je započela Greta Thunberg dobili su veoma malo medijskog prostora u bosanskohercegovačkim novinama: „Najviše smo čuli o tome putem društvenih mreža. Mediji više vole prikazivati programe koji zaglupljuju ljude i raspravljati o lažnim problemima”, negoduju Petar i Tatjana.

Ni političari nisu ništa bolji. Uprkos tome što je država potpisala Pariski sporazum iz 2016. godine i što postoje zakoni za zaštitu okoliša, naročito akcijski plan iz 2017. godine kako bi se državni zakoni o okolišu približili zakonima Evropske Unije, „ta pravila se vrlo rijetko poštuju”, žale se studenti.

Država se mora pokrenuti, a ne samo građani

Po mišljenju ekologa, država iskorištava nedostatak mobilizacije. Još gore, nacionalističke političke stranke podsjećaju na prizore rata kako bi odvratili građane od zajedničkih demonstracija. „Ako mladi počnu sa protestima zbog okoliša, oni će to raditi i po drugim špitanjima, uključujući i korupciju političara.” Još jedna prepreka je religija, koja je još uvijek veoma prisutna i redovno se koristi da bi odvratila pojedince da djeluju protiv ustaljenog poretka.

Klišei i stereotipi teško umiru u ovom konzervativnom društvu . Od četrnaest mladih ljudi koji su članovi Centra za životnu sredine, samo je jedan muškarac. U Bosni i Hercegovini, borbu za okoliš smatraju osjetljivom i laganom aktivnošću namijenjenoj ženama. Samim uključivanjem u ove aktivnosti, muškarci gube svoj kredibilitet.

Mladi iz Centra za životnu sredinu manifestuju u Banja Luci. (Izvor: Centar za životnu sredinu iz Banjaluke)

Obrazovanje kao rješenje

Situacija se neće promijeniti sve dok „niko ne propagira kritičko mišljenje”, primjećuje Tatjana, i sve dok „roditelji govore svojoj djeci da šute, da oni nisu dovoljno pametni da misle svojom glavom ili da promjene stvari”, dodaje Milica. Marica Đervida, profesorica geografije u jednoj banjalučkoj gimnaziji, misli da se edukacija provodi kroz nastavu. Ali, nije lako pronaći pravu metodu kojom ćete zainteresovati i približiti okoliš srednjoškolcima.

U okviru vannastavne aktivnosti, ona je obuhvatila više aktivnosti vezanih za okoliš: „Odlučila sam skrenuti pažnju učenicima na rijeke, na zagađenje zemljišta i vazduha ili na klimatske promjene”, objašnjava profesorica. Takođe, ona je odvela učenike na fakultet da prate časove ekologije: „Ako nismo informisani o nekoj temi, ne možemo je braniti”. Prema njenom mišljenju, iako nikad nije prekasno, uvijek je bolje započeti što je prije moguće.

Nakon ove posjete fakultetu, Marica je osmislila takmičenje između učenika u svrhu osmišljavanja različitih ekoloških projekata. A nagrada za pobjedničku grupu je bila – 2000 KM. Tu finu svotu novca su pobjednici, koji su osmislili ekološku gimnaziju sa zelenim krovom i dijelovima posvećenim biologiji i ekologiji, iskoristili za kupovinu bicikala i tako ostali unutar ekološke tematike.

Nedostatak mogućnosti objašnjava neproduktivnost mladih

U projektu je učestvovalo trideset srednjoškolaca, koji su zatim učestvovali u postavljanju kanti za razvrstavanje otpada u školi: „Oni su zaista bili zainteresovani. Bila sam iznenađena što je moja sekcija imala toliki uspjeh”, raduje se profesorica. Za nju, problem je što se ne nudi dovoljno mogućnosti mladim ljudima: „Starije generacije su krive jer ne dopuštaju mladima da se ostvare. Oni im nisu bili primjer. Kako očekujete da se mladi promjene, ako im ne pružate nikakav način da se razvijaju?ˮ.

“Kako očekujete da se mladi promjene, ako im ne pružate nikakav način da se razvijaju?”

Marica Đervida, profesorica geografije

Iz perspektive Đorđa, jednog od učenika gimnazije, „veoma je komplikovano promjeniti stvari”, ali prema riječima Jelene i Nađe, također gimnazijalki: „Drugi ne obraćaju pažnju na svoje ponašanje, na primjer, oni ne razvrstavaju otpad u kante koje su za to namijenjene. Ali, ako se ujedinimo i ako nas neko podrži, mi možemo to uraditi...ˮ

Tu viziju jedinstva koju dijeli i Saša iz Centra za životnu sredine: „Potrebna nam je mješavina mladalačke energije i iskustva starijih. Iznad svega, ne treba isključiti nikoga, jer se u suprotnom nikada se nećemo okupiti zajedno da krenemo naprijed”.

Pobjednici sa svojim biciklima. (Izvor: Marica Đervida)

Na mladima svijet ostaje

Sa inhalatorom u džepu, Marko se prisjeća detalja iz prošlosti Bosne i Hercegovine, obilježene ratom i sukobima: „Da smo imali savršenu demokratiju, mogli bismo se baviti zaštitom okoliša, ali ne možemo zaboraviti druge probleme koji izazivaju naše ogorčenje.ˮ

Međutim, nada je ono što on bira da poveže sa riječju budućnost. Nada koju Petar i njegovi prijatelji takođe dijele: „Promjene će doći od mladih zato što na mladima svijet ostaje”. Zbog toga, studenti pozivaju najbogatije zemlje da im pomognu i u razvijanju rješenja, ideja, a posebno „putem novih tehnologija”. Marica bi također voljela veću podršku Evropske unije, kako bi podigli svijest mladih i stanovništva uopšteno o alarmantnom stanju vezanom za okoliš.

“Promjene će doći od mladih zato što na mladima svijet ostaje.”

Petar

Čekajući da, kako Milica predviđa, nove generacije „pune energije i želje ”, naprave promjene, Marko sam svake godine posadi jedno drvo: „Ne samo za mene i moju porodicu, već za proćišćenje zraka, za sve”. Studenti ekologije su pokrenuli inicijativu da pri svakom novom rođenju zasade jedno novo stablo, kako bi pokušali uravnotežiti zagađenja koja su prouzrokovali njihovi preci. Nadaju se da će se političari jednog dana odazvati na njihov poziv i dati budućim generacijama sredstva da poboljšaju situaciju.