Govori “éreinté”1 i ispituje se za značenje glagola “expier”2. Izvinjavajući se zbog svog “nesavršenog francuskog”, Jovan Vujaković, usmeni prevodilac zlata vrijedan, nije samo skroman i savršen bilingvista već i širokih pogleda na svijet. Pronicljivog duha, Jovan se pokazao kao nezamjenljiv kolega tijekom sedam dana rada na reportaži u njegovom rodnom gradu. Svojom pitomošću, natjerao me je da zaboravim tu prokletu aviokompaniju koja je zamijenila kofere bez obavještavanja o situaciji …
Obučen u novu neodgovarajuću odjeću i neobrijanog lica (neseser s toaletnom opremom izgubljen negdje između Ženeve, Minhena i Zagreba), šetam s Jovanom ulicama drugog najvećeg grada u Bosni i Hercegovini. Četvrtak je, ujutro. Ispred lokalne bolnice pacijenti se skupljaju. U hodniku bolnice, medicinska sestra uzaludno čeka da njen kolega iz ambulatne završi telefonski razgovor. Jovan mu se obraća: “Možemo li razgovarati o iseljavanju medicinskih sestara za potrebe naše reportaže?” Odgovara: “Bilo bi mi zadovoljstvo, moj dobri gospodine, ali moj poslodavac mi ne dopušta da odgovaram na pitanja novinara. Najprije, morate razgovarati sa direktorom odnosa za javnošću, njegov ured je dolje, iza ove zgrade.“
Vraćajući se sa pauze, naš potencijalni sugovornik, nažalost, nema vremena. “Umjesto toga, pitajte ministra.” Nije li to super za reportažu s terena, slažete li se? “Idite u medicinsku školu, nije daleko.”
Nemamo sreće, studenti ne žele razgovorati na ovu temu, oni kažu da su premladi ili previše zauzeti. Referentica studenata, sekretar dekanovog ureda i direktor odnosa sa javnošću također imaju snalažljive izgovore. “Tema je možda tabu“, reče Jovan. “Vidim, prijatelju“. Ali nemojmo odustati. Ljudi imaju pravo znati.“ Uputismo se prema apoteci. “Imate li novinarsku karticu? Šta je ARTE?” Apotekarku je teško ubijediti. Nemoguće ubijediti. „U 17h napuštam apoteku, a poslije ću biti jako umorna da bih s vama razgovarala. A evo i sada, dolazi mi klijent.“
Propitkujem Jovana, da li se intervjui održavaju u apotekama? Njegov odgovor je potvrdio da radimo na tabu temi.
Morali smo se pomiriti s time da se vraćamo praznih ruku. Sami sebi smo rekli da smo oslobođeni onih koji nisu htjeli učestvovati u priči koja se bavi zdravstvenim pitanjima bh.društva. U afektu, takvo je bilo moje subjektivno mišljenje zasnovano u pogledu na moju novinarsku profesiju. Podne na Univerzitetu u Banjoj Luci, vrijeme za picu za Jovana, a pita za mene, ali trudimo se da ne ostanemo siti. Obrok navečer će zasigurno biti bogat, a poslije noćna zabava s Bosnacima i Hercegovcima uvijek dobrog raspoloženja i vedrog duha spremnog za sjelo!
Nemojte nište reći Lutfhansi, ali moje putovanje je bilo vrijedno svake muke i da nisam nikada pronašao svoj dragi crveni kofer.
1 Pridjev na francuskom koji se ne koristi često u govornom. Značenje:iscrpljen, umoran.
2 Glagog na francuskom koji se ne koristi često u govornom jeziku. Značenje:naplatiti, nadoknađivati.