Nina Šćepanović: Vidjela sam nevladine organizacije koje se stvarno bore za prava žena !

Do ovog projekta, nisam imala priliku aktivno sudjelovati u pisanje reportaže, organizaciji intervjua, a nisam imala priliku ni prevoditi usmeno, bilo konsekutivno, bilo simultano. Sve to, je bilo nešto novo za mene. Tijekom rada na reportaži na temu feminističkih pokreta u BiH, mnogo sam naučila o položaju žena ovdje, ali i o nedovoljno razvijenoj svijesti žena po pitanju seksizma i nasilja nad ženama. Radi nedovoljne edukacije žena o njihovom društvom položaju, većina žena u BiH i ne razumije na koji način su ugrožene.

U BiH živim čitavoj svoj život i mogu shvatiti razlog zbog kojeg se bh.društvo pretjerano ne bavi temom feminzima. Naime, ljudi u BiH su još uvijek preokupirani egizstencijalnim pitanjim, poput onih, da li će imati dovoljno novca za kupovinu dječijih udžbenika ili da će imati dovoljno goriva za putovanje. Nemaju vremena razmišljati o ženskim pravima. Mogu razumjeti nedovoljno interesovanje bh. društva za pitanje o položaju žena, ali ne mogu razumijeti diskriminaciju nad ženama. Tradicija i konzervatizam u BiH su sveprisutni.

Djevojke, tinejdžerke, žene se još od malih nogu uči da moraju biti pristojne, te da će uspjeti u životu ukoliko stupe u bračnu zajednicu s muškarcem koji bi ih trebao zaštititi. Svi takvi primjeri, su samo svjedočanstvo patrijarhalne politike, duboko ukorijenjene u mentalni sklop žene.

Slažem se s Lanom Jajčević, suosnivačicom udruženja „Ujedinjene Žene“, kada kaže da će trebati još mnogo godina da se formira feministički pokret u BiH.  Za nešto takvo društvo mora napredovati na ekonomskom, a zatim i na obrazovnom planu.  Međutim, nada ostaje u činjenici da postoji mnogo nevladinih organizacija koje se bore za bolji položaj žena.  

Što se tiče timskog rada s kolegicom Lucie, mogu reći da sam vrlo zadovoljna našim zajedničkim radom, uprkos tome što obje dolazimo iz različitih zemalja, imale smo istu viziju u pogledu feminizma i položaja žena.  Oboje smo svoj posao radile iz ljubavi prema ovoj temi, ali i strasti prema svojim poslovima,a k tome još, Lucie nije bila samo moja kolegica, već i neko koga bih mogla smatrati prijateljem.

U konačnici, kada govorimo o projektu „Temeco“ organizacije i okupljanju mladih iz Banja Luke, Sarajeva i Francuske, onda govorimo i eliminaciji nacionalizma između njih. Ovaj projekt je upravo dokazao da je prava mržnja između mladih iz Banja Luke i Sarajeva manjkava i da svi možemo živjeti u miru, slobodi i suživotu.