Pustolovina u Bosni i Hercegovini je zvanično počela u nedjelju, 1.marta, ali već nekoliko sedmica unazad smo Amina, Žana i ja radili na realizaciji našeg projekta.
Djevojke su na početku bile prilično skeptične : « Da li je zaista dobra ideja da se baziramo samo na omladinu?” razmišljale su. Međutim vrlo brzo su pokazale svoju zainteresovanost i marljivost. Nadolazile su ideje koje osobe intervjuisati, koga pozvati i ispitivati.
Kako bismo shvatili na koji način usavršiti reportažu ili koga intervjuisati, prijedlozi i rasprave na temu naše reportaže su ponekad bili teški za objasniti i razviti, ali su uvijek bili neophodni.
Prvi video pozivi naše grupe su omogućili da se zaista upoznamo, a prije svega da što efikasnije pristupimo projektu. Već smo prije susreta podijelili uloge i obaveze, te su i Žana i Amina odmah imale osobe koje trebaju kontaktirati.
Obzirom na Corona virus, morao sam zaobići Italiju, te autobus kojeg sam rezervisao zamijeniti avionom koji vodi do Banja Luke u koju sam stigao u nedjelju, 1.marta u poslijepodevnim satima. Sedmica je dobro prošla. Naš trio je, kao što sam i očekivao, veoma dobro funkcionisao.
Tokom dana dok smo išli na naše intervjue, Amina i Žana su me učile bosanskohercegovačkim pravilima, poput kašnjenja koje se ne toleriše ili činjenice da jednostavno jedu onda kada su gladni, a ne u neko određeno vrijeme
Navečer je program bio drugačiji, ali jednako prijatan : učile su me više kako da plešem i pjevam, te su me odvele da probam domaću rakiju,
Sastanci su se dobro odvijali, Amina i Žana su pomagale jedna drugoj tokom prevođenja. Nisu se ustručavale ni da mi objasne neku ideju koju nisam dobro shvatio, niti da one same postave dodatna pitanja našim sugovornicima.
Posljednji dio, transkripciju, a zatim pisanja, radili smo svako za sebe ostajući sve vrijeme u kontaktu kako bismo bili sigurni da se ništa ne izmijeni, ne zaboravi i da se bude što bliže suštini naše teme.
Ako bih trebao opisati ovaj projekat u nekoliko riječi, izabrao bih sloga , otvorenost i strpljenje.
Sloga zato što treba znati izgraditi pozitivan odnos u grupi da bi radili u najboljim mogućim uslovima.
Otvorenost jer kada se nalazite u stranoj državi sa ponekad drugačijim običajima, treba se znati prilagoditi i imati želju upoznati druge i njihovu kulturu bez osuda i bez unaprijed zamišljenih ideja.
Na kraju strpljenje zato što za kratko vrijeme treba uspjeti živjeti i raditi sa ljudima, francuzima ili ne, koji ne moraju nužno imati iste navike ni iste načine života kao mi sami i uspjeti prevladati sve to da bi se usredotočili na osnovno: projekat dijeljenja i otkrivanja novinarstva i prevođenja.